среда, 21. октобар 2009.

vise je emocionalnih stanja nego svetskoga znanja

ja zapravo ne trazim mnogo nego manje
zapravo ne cujem mnogo nego samo tanje
verujem da ne vidim dobro pa nosim naocare
verujem da su u krizu upali i mnoge male politicke panicarke
kazu da cu da porastem i bicu lep -bice ceo moj svet-
mogucnosti su mi prevelike pa ih drzim pod kontrolom
pokusavam da nista ne pocinim svojom voljom
mnogo gledam televiziju ne obracam jedino paznju na "maxoviziju"
putujem samo do centra i nazad
zamisljam da sam supermen kada vidim bosonogog malog na uluci
optuzujem svakog ko ne jede spanac
sta li bi popaj ucinio da cuje da je neko takav sporac

pijem kafu svako jutro i podne a uvece su  na redu alkoholne razonode
pitam se samo malo ako ne i dosta
ucmalosti se predajem samo za vreme posta 
kao sto rekoh mnogo je vise  emocionalnoh stanja
u tome sam diplomirala jos za vreme  pubertetskih razgranavanja
imam sada na umu da se obogatim znanjem ali nikako da me napusti nepoznato mi stanje
i dalje se durim i besno se zatvaram u sobu
hm,a kako bi bilo da imam -samo danas-samo jednu nogu???
nije li ovo sto u stvari svet pokrece-he he he kamo li lepe srece!!?
pustam vazduh u pluca samo kada sam kuci jer napolju je vazduh postepeno sve vruci i vruci..
 napustam sada telo  i idem da gledam sumrak sa prozora sobe
i nista mi se vise ne rimuje  pa cak i dobar mrak  me uzima pod  okrilje svoje

2 коментара: